medium_7217055290.jpg

Tvitni mi nježno

‘Neda mi se’. Ako preskočimo pitati o kojoj je Nedi riječ, o nesretnom tvitu s računa Vlade Republike Hrvatske dalo bi se smisliti toliko dobre zafrkancije da ne znam niti odakle bih krenula. Ozbiljniji je problem ipak u pozadini cijele ove priče, i to problem o kojem se već tri pune godine opetovano raspravlja u javnosti. Trenutna Vlada ambiciozno je krenula u komunikaciju s javnošću putem društvenih mreža, marljivo komunicirala (makar često jednostrano) s pratiteljima, radišno prenosila informacije o uspjesima izvršnog tima, organizirala razgovore s ministrima, ukratko – razbacala se po internetu.

Super. Naznake da ipak sve nije bajno vrlo su se brzo počele nazirati, premijer je otvoreno govorio da ne sluša svoje komunikacijske savjetnike i sve se rasulo – zbog međuljudskih odnosa ili političkih interesa – nebitno i svejedno. Ono što mene sada i ovdje zanima je baš taj ‘neda mi se’. Nekako mi je poznat. Zašto? Zato što ‘daje’ na čovjeka koji je izgubio vjeru u ono što radi, čovjeka koji je izgubio volju za radom, radnika kojem šef ide na živce, radnika koji ne vidi svoj doprinos ‘široj slici’, ‘oporavku’, ‘otvaranju vrata’, ‘velikom skoku naprijed’,  čemugod. Ta je nepismena poručica odaslana u twitterverse znak ozbiljnih muka u internoj komunikaciji, a ne lapsus.

Hoće li se nešto poduzeti po tom pitanju? Osim što se brzo reagiralo i objasnilo da je riječ o nenamjernoj grešci, i osim što će dotični vjerojatno dobiti po prstima, ne vjerujem da će se nešto značajno dogoditi. Ne vjerujem da će ovaj mali incident izazvati iznenadno prosvjetljenje tima (prije svega njegovog vođe) koji je pod egidom ‘dijaloga’ dobio priliku da vodi ovu zemlju.

A možda je ipak bila samo fjaka zbog kiše?

Gorana Pavičić Nišević

Foto: cobalt123 via photopin cc

Ostavi komentar