medium_388889060.jpg

Spriječiti ili liječiti

Svaki doktor zna odgovor na to pitanje: spriječiti, jer je lakše, bezbolnije, jeftinije i manje invazivno. Naravno, ovisno o poremećaju ili incidentu – liječenje je nekada ipak kratkotrajno, a sprečavanje možda traži neke dugoročnije poduhvate. Prvo: prepoznati da postoje rizici, prihvatiti ih, razumjeti, procijeniti i razmisliti kako ćemo se prema njima postaviti. Dalje: poduzeti radnje koje nekada nisu baš sasvim jasne našoj neposrednoj okolini ili koje ona smatra nepotrebnima, napornima ili teškima. Konačno i onaj zaista problematični moment dokazivanja koristi od sprečavanja mogućih šteta koje se nisu dogodile.

Povremeno se može čuti teza prilikom odlučivanja o komunikaciji složenih projekata da proaktivnom komunikacijom, pravovremenom i potpunom objavom informacija ili uključenjem dionika, mi zaduženi za komunikacije, u stvari „vučemo vraga za rep“. Jer bi inače, možda, nešto moglo proći ispod radara i neprimijećeno pa stoga ne bi bilo protivljenja, sukoba ili prosvjeda. Ovo se može primijeniti na svaku težu organizacijsku temu, radilo se o restrukturiranju, zbrinjavanju viška zaposlenika, postupcima procjene utjecaja na okoliš, uvođenju nekih novih uvjeta, tarifa ili cijena proizvoda i usluga…

Indira Gandi je jednom navodno rekla: „Kad god napraviš korak naprijed, uznemirit ćeš nešto.“ Skoro pola stoljeća je prošlo otkad su stručnjaci zaduženi za komunikacije u ozbiljnim organizacijama služili pretežno kao čuvari korporativnih tajni (gatekeepers) ili organizacijski propagandisti. Ima trideset godina od kada je Grunig postavio temelje izvrsnosti u odnosima s javnošću. Nažalost, u praksi još uvijek postoje snažni pritisci da se organizacijske komunikacije uključuju u trenutku kad problem nastane, to jest kada nije uspješno proplutao ispod radara javnosti.

Istina je da proaktivnom, otvorenom informacijom i komunikacijom organizacija može privući pažnju raznih dionika na svoju djelatnost, projekte, proizvode i usluge, svoje ponašanje, način upravljanja, poslovne odluke i partnerstva. Međutim, radi li na takav način organizaciju se ne može optužiti za skrivanje, nedostatak otvorenosti, pokušaje manipulacije ili propagandu. Moguće je razumjeti otpore unutar organizacije za takav pristup, ali treba uvijek naći hrabrosti i suprostaviti mu se. Jednostavno zato što ako pravovremeno i otvoreno komuniciramo ne možemo spriječiti protivnike naših poduhvata, ideja, inicijativa ili projekata (jer je to u pravilu ionako nemoguće), ali možemo reći da postupamo odgovorno.

Istraživanje koje su proveli Eurosif i Acca o tome što investitori misle o nefinancijskom izvještavanju kompanija ukazalo je na neke vrlo zabrinjavajuće pojave, kao na primjer da 78 posto ulagača misli da je sadašnji opseg i sadržaj nefinancijskog izvještavanja neadekvatan. Ako ništa drugo, ono što treba zabrinuti uprave jest da, uz financijske izvještaje što ih kompanije objavljuju, ulagači još uvijek nisu zadovoljni razinom informacija o ponašanju, procesima i praksi tih organizacija koje su im javno dostupne. Pritom, iz godine u godinu zahtjevi i upiti o financijskih institucija su sve ozbiljniji, a i rejting agencije sve više uzimaju u obzir transparentnost poslovanja. Pridodamo li tome ne znatiželju ili maliciozna propitivanja, već legitimne zahtjeve raznih dionika, u prvom redu potrošača, dobavljača i lokalnih zajednica, organizacije koje ulažu u turbomotore za brzinsko ronjenje ispod radara javnosti u stvari umanjuju svoju vjerodostojnost, a time i svoju vrijednost. Nefinancijsku – financijsku, teško je procijeniti, granica je sve tanja.

Naposlijetku gdje je naša uloga, bili mi vanjski interventni odredi ili hausmajstori komunikacija? Upravo u tome da dokažemo da su učinci puno manji, tijek popravljanja puno duži, napori znatno veći, a i posljedice puno skuplje ako nas se uključuje i zove u fazi „liječenja“. Posebno ako se radi o poodmaklim ili čak terminalnim fazama. Nije nemoguće, ali je neizmjerno teže. „Short term gain for long term pain,“ kako bi rekao jedan naš stari prijatelj, mag organizacijske psihologije dr. Ivan Kos.

Daria Mateljak

foto: sparktography via photopin cc

Ostavi komentar