korak.jpg

Samo jedan korak dalje

Danas je tako lako (i popularno) izraziti svoje stavove na  Facebooku, poduprijeti neki cilj, izraziti nekome podršku. Bilo da se radi o stvarima o kojima polemizira čitava zemlja, ili o nekom vrlo specifičnom, lokaliziranom problemu, gotovo da nema tog pitanja za koji ne možete biti virtualno društveno angažirani.

S jedne strane, to je naravno dobro, jer ako ništa drugo, potiče se razvoj kritičkog mišljenja, ali problem je što virtualna društvena angažiranost upravo i ostaje samo takva. Kad je prije nekoliko godina šezdeset tisuća ljudi na Facebooku poručilo bivšoj Vladi da stegne svoj remen, na onaj „staromodan prosvjed“, u stvarnom prostoru i vremenu, odazvalo se svega nekoliko stotina ljudi.

Isti se uzorak ponavlja i danas – većina ljudi ima osjećaj da su nešto poduzeli time što su promijenili profilnu sliku. Međutim, kad se odluke doista budu donosile u stvarnom svijetu, dobar broj njih će već vjerojatno biti zauzet klikanjem na neku drugu temu. Doduše, oni koji doista i izađu na ulicu, noseći maske Guy Fawkesa, što je također bilo jako popularno, možda bi se trebali podsjetiti da su proizvedene u nekoj od zemalja trećeg svijeta, dapače možda su i proizvod dječjeg rada. Postavlja se pitanje kakav točno simbol nose na svojim licima.

Značajan broj tvrtki i dalje je sklon sličnom „polovičnom“ društvenom angažmanu. Brže bolje, naći će se neka nasumično odabrana udruga kojoj će se dati donacija, doći će fotografi, stavit će se priča u novine, nazvat ćemo se društveno odgovornom tvrtkom. U toj brzopoteznoj donaciji, tvrtke nisu niti razmislile ili su još gore, namjerno zatvorile oči nad recimo vlastitim internim odnosima, koji upravo najčešće stradavaju u velikim sustavima. Velike tvrtke su često sklone samo „ulickavanju fasade“, dok se unutra zidovi ruše. To se ne može zvati društveno odgovornim poslovanjem.

Ne kažem da i manji angažman ne ostavlja neki trag, ne postiže baš nikakav cilj. Ali prava društvena odgovornost  i angažiranost je zapravo vrlo jednostavna – ili ćete potpuno preuzeti odgovornost, ili nećete. Ponekad je potrebno otići samo jedan korak dalje, dok najprije razmislite gdje uopće želite zakoračiti.

Mateja Terek

Foto: Georg Sedlmeir via photopin cc

2 komentara na “Samo jedan korak dalje”

  1. Mateja Terek

    Sve je u redu dok se upotpune Facebook aktivnosti s onim drugim, s nekom konkretnom akcijom – npr. odlaskom na biračko mjesto. Željela sam reći da vrlo često izostanu ove potonje aktivnosti, jer ljudi imaju osjećaj da su problem riješili na Fejsu. Apsolutno treba komentirati i razglabati, ali nije niti sve samo u priči 🙂 Hvala na komentaru, Lucija!

    Odgovori
  2. Lucija

    Slažem se. Ali dodajem i da za one koji idu taj korak dalje, Facebook je ipak dobar temelj i način najbrže i najšire komunikacije koju danas imamo moguću (osobito u Hrvatskoj gdje vodi pred svim ostalim socijalnim mrežama). I to još besplatno, što ga i razlikuje od tradicionalnih medija.
    Stoga npr. izreći stav profilnom slikom ili postovima podrške u nešto što vjeruješ, ali poslije i otkoračati podržati samu stvar, za mene je vrlo dobro upotpunjavanje. Ili podijeliti svoj stav s prijateljima na fejsu, pa onda i komentirati i razglabati ako treba – smatram to čak i prednošću današnjice nad prošlosti, jer toliko prije nismo mogli komunicirati: često, lako, besplatno… 🙂

    Odgovori

Ostavi komentar