EU.jpg

Nismo ni mi s kruške pali

Ili kako su se naši europarlamentarci snašli u komunikacijskim bespućima

Domaći su zastupnici u Europskom parlamentu na svojim radnim mjestima gotovo pola godine (mjesec gore-dolje kad se u obzir uzme ljetna stanka), ali brz pogled na internetske tražilice, a naročito na društvene mreže pokazuju da su prilično ozbiljno shvatili svoj posao, ili se barem trude pokazati da, iako ih se može pobrojati na prste, neće biti nezamjetna manjina u Europskom parlamentu.

Sam rad Europskog parlamenta, odnosno komunikacija rezultata tog rada prema različitim javnostima, a s druge strane i interes tih javnosti za njihov rad, porasla je jačanjem političke moći Europskog parlamenta kroz reforme temeljnih ugovora i uvođenja izravnih izbora, kako kaže naš stručnjak za europska pitanja sa zagrebačkog Pravnog fakulteta dr.sc. Dario Čepo koji pozorno prati rad Europskog parlamenta i naših zastupnika. No, dodaje, jedan dio njih ipak još pati od sindroma strogo jednostrane komunikacije s biračima pa ne čudi da su hrvatski članovi Europskog parlamenta različito reagirali na mogućnost uspostave komunikacijskih kanala s hrvatskim (i europskim) građanima.

„Od dvanaest članova u Europskom parlamentu, devetoro ih ima Twitter račun kao najizravniji oblik komuniciranja s javnošću putem društvenih mreža, iako još nedovoljno razvijen u Hrvatskoj. Dio naših zastupnika ima i svoje osobne web stranice, kao i Youtube kanale i Facebook profile. Vrlo aktivni u komuniciranju svojih aktivnosti u Bruxellesu i Strasbourgu su Tonino Picula i Biljana Borzan iz SDP-a te Ivana Maletić i Davor Ivo Stier iz HDZ-a, no daleko je najaktivnija Ruža Tomašić iz HSP AS, koja uz aktivan Twitter račun ima i Youtube kanal koji prati njezin rad.“

Online komunikacija, jasno, podrazumijeva i spremnost političara da prihvate pravila igre društvenih mreža i potrude se ostvariti stvarnu dvosmjernu komunikaciju s biračima. Kad je Twitter u pitanju, radi se o nekoliko stotina do najviše tisuću „pratitelja“ s kojima se vode javne polemike pa se u tom smislu komunikacija na ovoj platformi ne može izjednačiti sa širokom javnom raspravom. No to ne zabrinjava naše eurotviteraše.

„Moje je osobno iskustvo da jedan dio hrvatskih „europolitičara“ shvaća smisao društvenih mreža te ulazi u raspravu s vlastitim sljedbenicima. Pritom odgovori tih političara nisu ograničeni samo na one koji se slažu s njihovim političkim svjetonazorima nego su spremni ući u diskusiju i povodom kritičkih komentara, što je pohvalan pristup usmjeren na razbijanje nevidljivog zida između političara i sire javnosti“, kaže Dario Čepo.

Što je s međusobnom komunikacijom?  Nema velikih odstupanja od očekivanih ideoloških okvira, napominje Čepo. Tako smo mogli vidjeti značajnu podršku SDP-ovaca politici S&D u EP-u, kao i HDZ-ovaca politici EPP-a. Cak i Ruža Tomašić kao pripadnica manje homogene grupe stranaka (ECRa – Europski konzervativci i reformisti), prati dogovore usklađene u njezinoj stranačkoj grupi. Sukobi između hrvatskih političara iz različitih ideoloških grupa očituju se ne samo kad su u pitanju parohijalni, hrvatski problemi, kaže Čepo, nego i kad su u pitanju šire europske teme kao što je budući europski proračun.

Da su odlučili iskoristiti malo vremena – tek oko godinu dana – koje imaju do sljedećih izbora za Europski parlament svjedoči i činjenica da su se neki od njih za riječ javili već svog prvog zastupničkog radnog dana. Ukoliko ćemo prosuditi njihovu uspješnost prema aktivnosti (a teško da će zbog svoje brojnosti drukčiji utjecaj moći ostvariti), već sada su ostvarili veći uspjeh od određenog broja svojih kolega koji sjede u daleko manjem i puno pitomijem Hrvatskom saboru.

Gorana Pavičić Nišević

Foto: Stiwwe via photopin cc

Ostavi komentar