Nezaslužena sudbina Hrvatskih studija

Imam veliku potrebu napisati nešto o trenutnoj situaciji na Hrvatskim studijima, najviše zato što su mi Studiji toliko toga pružili pa je ovo minimalna i svakako nedovoljna kompenzacija.

Inače doista svemu mogu naći opravdanje i makar se površno u svojoj glavi zadovoljiti floskulama tipa “tako stvari nažalost funkcioniraju” i “nema smisla razbijati glavu stvarima koje ne možeš mijenjati”, ali nažalost, emotivac sam koji bi lakše opravdao povećanje PDV-a, korupciju ili lošu demografsku politiku nego zadiranje u voljene mi Studije.

Istina je da su se u moje vrijeme Hrvatski studiji najčešće upisivali kao alternativa fakultetu na koji nisi upao ili nakon par godina neuspješnog studiranja na nekom drugom faksu. Meni su HS bili prvi izbor. Da me pitate sad zašto, i ne sjećam se, ali znam da nikada nisam zažalila zbog svog izbora. Dapače.

Moram priznati, bilo je brojnih situacija u kojima: a) ljudi prvi put čuju za Hrvatske studije, b) prvi put čuju za komunikologiju, c) pitaju jesu li HS dio filozofskog ili politologije i preneraze se kad im kažeš da nisu, d) pitaju na što točno nisi upala kad si tamo završila. Nije mi to nikad smetalo. Nije me čak nikad ni nerviralo. Nije zbog mene, ali je zbog Hrvatskih studija. Jer su HS zaslužili više. Zaslužili su priznanje, poštovanje, a više od svega zaslužili su biti uzor drugima. Nisam studirala ni na jednom drugom fakultetu, ali itekako sam se naslušala priča i iskustava. O neodgovorenim mailovima, o produženju studiranja zbog nemarnih mentora, o bezobraznim dobacivanjima, podcjenjivanjima i komentarima profesora, o besciljnim i višesatnim čekanjima ispred referade. Nisam se mogla poistovjetiti jer na Hrvatskim studijima nikad nije bilo tako. Dapače, 85 posto profesora oslovljavalo me imenom i prezimenom (a nisam bila top student), neodgovorene mailove mogu prebrojati na prste jedne ruke i nikad mi se nitko nije obratio nedoličnim ili podcjenjivačkim tonom. I, vjerovali ili ne, tete u referadi Hrvatskih studija su simpatične i susretljive!

Pa da se osvrnem i na komentare onih koji su kao argument protiv Hrvatskih studija govorili da je to “ustaški” (da da, i toga je bilo), “desničarski” i “tuđmanovski” fakultet. Zanimljivo je to što me je bivši profesor, svećenik inače, naučio puno više o toleranciji nego čitanje kolumni Vedrane Rudan. Sposobnost kritičkog procjenjivanja, otvorenost i tolerantnost najveći su darovi mojeg studiranja na Hrvatskim studijima. Zbog svega navedenog, bila sam preponosna kada su prije dvije godine HS ocijenjeni naboljim društveno-humanističkim učilištem. Netko ti napokon nakon godina dokazivanja i izvrsnosti u sjeni dade priznanje za rad i trud. Za poštenje, pristupačnost i nenametljivost. Za sve divne profesore koji su vrhunski stručnjaci u svojim znanstvenim poljima, a nikad se nisu ponašali kad da su zbog toga vrjedniji od nas, mladih studoša. Za sve ostale zaposlenike Hrvatskih studija koji su svojom toplinom i osmjesima znali uljepšati i odlazak na najteže ispite.

Šokirale su me vijesti da HS mijenjaju pravni status. Sve navodno sa svrhom stjecanja pravne osobnosti i bez jasne vizije i odgovora što to znači. Nekoliko tjedana poslije, upisna kvota za studiji Filozofije smanjuje se na nula za sljedeću godinu (i neupućenom je jasno što to znači), zbog utrostručavanja takvog studija na Sveučilištu.

Pokušala sam razumjeti i argumentaciju rektora i prorektora i svih onih koji tvrde da je ovo potrebno i dobro za Hrvatske studije. Imam poštovanja prema autoritetima i institucijama, ali isto tako imam i zdrav razum razlikovati opravdanu argumentaciju i logiku s politikanstvom i isceniranim potrebama. Isto tako, imam svako pravo sumnjati u ispravnost odluka nadležnih tijela. Ako ne možemo biti sigurni da će građevinci izgraditi rotor pravilnih dimenzija na Britancu, zašto bismo onda vjerovali da Senat Sveučilišta donosi odluku u interesu Hrvatskih studija?

Nisam nikakav teoretičar zavjera, ali netko se stvarno dobro namjerio na Hrvatske studije.

Lucija Kosor

Foto: Studentski sabor Hrvatskih studija

 

Ostavi komentar