shutterstock_62264485.jpg

Nepristojni? Da, prema nama

Gledaju se njih dvoje preko nišana, gađaju se priopćenjima i pismima, zločesto jedno drugome upiru prstom u pravilnike i protokole. Mi promatramo i nije nam zabavno.

Dvoje najviših državnih dužnosnika, predsjednica Republike i predsjednik Vlade, u posljednjih nekoliko dana, baš kad smo se ponadali da će početi civiliziranu suradnju, poplavljuju medijski prostor čarkama na razini djece vrtićkog uzrasta. I u tome su krajnje nepristojni jedno prema drugom, a što je meni nekako najbitnije (a njima se očito ne čini naročito bitnim), nepristojni su prema biračima, poreznim obveznicima, ljudima koji su ih, izravno i neizravno, doveli na ta mjesta i koji im financiraju plaće, nadajuć’ se da će ih ovi pošteno zarađivati. Svima nam je poznato da domaći političar i domaća stranka često imaju problem shvatiti da je posao kojim se bave po definiciji usmjeren na opće dobro, a ne vlastiti interes pa se posljedično bavimo sitnim strastima, uobraženim personama i (božesačuvaj) mitom i korupcijom, svime, samo ne poslom koji bi izabrani trebali obavljati. Ne trebam ih valjda imenovati. Te poslove, mislim.

Ovaj tekst i sam sad prijeti da se otme pristojnosti i neutralnosti, i da otpliva negdje u mora moje vlastite nepristojnosti, iako je njegova namjera zapravo ukazati na neučinkovitu i neprimjerenu komunikaciju. Jasno mi je da su istupi političara izravni rezultat spomenutih stranačkih interesa, ali to ovdje nije tema; profesionalno, smeta me što odrasli, obrazovani ljudi na visokim funkcijama drže da je primjereno komunicirati na ovakav način. U čemu je problem? Možda u tome što su oboje karijerni političari koji su u posljednjih dvadesetak godina stvorili mentalne sklopove koji im brane da surađuju preskačući stranačka opredjeljenja? Svodi li se politička komunikacija u nas samo na kratkoročno bildanje rejtinga u vlastitim taborima ili je u iskrenoj prezentaciji sadržaja? Kako bilo, ostaje činjenica da, dok se oni svađaju oko forme, tog sadržaja još nigdje na vidiku.

I vrijeđa me, dakako, što se ne bave ostvarenjem planova koje su zacrtali – podsjetimo, obećali su nam dijalog, objedinjavanje razlika, zajedništvo i druge bajke iz predizbornih govora, intervjua i inauguracijskih obećanja. Umjesto toga jedno na prgavo „dođi na kavu kad ti paše, što me gnjaviš“ drugog odgovara afektivno i uvrijeđeno, tražeći ostavke za koje je „temeljitim analizama utvrđeno da su rješenje za izlazak iz krize“.

Takva komunikacija neće im donijeti trajno političke poene, jer ono što njima izgleda kao nepokolebljivost ili ‘no nonsense’ stav, želja da se krenu rješavati problemi, zapravo su tanki velovi kojima prekrivaju ega, preko kojih nisu spremni preći za dobrobit tričavih 4,4 milijuna ostalih. O neugodnjaku zbog toga što ovo prepucavanje gledaju i drugi izvan ‘naša četiri zida’ da i ne govorim.

Skulirajte se, ljudi. Lako što ste nepristojni jedno prema drugome. Nepristojni ste prema nama.

Gorana Pavičić Nišević

Foto: Shutterstock

Ostavi komentar