blindness.jpg

Namjerna sljepoća

„Ukoliko postoji saznanje koje ste mogli i trebali imati, ali ste izabrali da ga nemate, još uvijek ste odgovorni“. Definicija je to „namjerne sljepoće“, definicija Margaret Hafferman koju je iskoristio britanski član Parlamenta Adrian Sanders kad je upitao Ruperta i Jamesa Murdocha znaju li što znači izraz „namjerna sljepoća“.  Obojica Murdocha nisu znali što ovaj izraz znači, a po svemu sudeći ni upravljačke strukture Hrvatske gospodarske komore.

Analogijom možemo zaključiti da su Upravni i Nadzorni odbor komore odlučili svjesno zatvoriti oči na činjenicu da je pročelnici Ureda predsjednika Hrvatske gospodarske komore Zdenki Peternel određen  jednomjesečni istražni zatvor zbog sumnje da je zajedno s dvojicom suosumnjičenika iz Komore izvukla više od 32 milijuna kuna, od čega je gotovo 29 milijuna zadržala za sebe.

Iz priopćenja Hrvatske gospodarske komore od 22. listopada 2013. tako smo saznali da je Nadzorni odbor zaključio da je poslovanje HGK „bilo u skladu s procedurama“. Kasnije isti dan u informativnim emisijama doznali smo također od predsjednika HGK Nadana Vidoševića „da bi bilo neozbiljno da predsjednik ne nadzire vlastitu kuću, ali i da predsjednik ne radi sve u svojoj kući“, dajući tako odgovor na pitanje u kojoj se mjeri osjeća odgovornim.

„Namjerna sljepoća“ opisuje ponašanje koje često i na žalost sve češće susrećemo u  mnogim organizacijama. U kaznenom pravu ovaj izraz opisuje ponašanje neke osobe koja namjerno propušta biti informirana o pitanjima zbog kojih bi mogla snositi krivičnu odgovornost. Neka osoba svjesno sebe dovodi u položaj ne biti svjesna činjenica zbog kojih bi mogla biti odgovorna. Priča o „namjernoj sljepoći“ uvijek slijedi isti obrazac: višegodišnje zloupotrebe koje uključuju veliki broj sudionika, mnoštvo upozoravajućih signala, a kad neki problem konačno eksplodira, bolno pitanje: kako smo mogli biti tako slijepi, ili ležeran stav: nikako nismo mogli znati.

Iako postoje različita objašnjenja zašto se prakticira „namjerna sljepoća“, zašto ne vidimo ono što bismo trebali primijetiti ili se pak odlučujemo oglušiti na upozoravajuće signale, ni jedno od njih ne može poslužiti kao izgovor ili isprika, pogotovo čelnicima organizacija. Ima čelnika koji se okružuju ljudima koji se silno trude potvrditi njihova mišljenja i bespogovorno provoditi njihove zahtjeve. Takvi suradnici mogu pažljivo usklađivati svoje stavove kako bi ih prilagodili stavu čelnika. Međutim, na taj način nastaju idealizirane organizacije koja ignoriraju svaku kritiku i nesposobna je bilo što naučiti iz svojih grešaka.

„Poslovanje u skladu s procedurama“ stoga može implicirati da su upravo te iste procedure omogućile višegodišnje zloupotrebe i ignoriranje upozoravajućih signala, ma koliko god to svjesno odlučile ignorirati upravljačke strukture Hrvatske gospodarske komore. Ovaj slučaj stoga ima svoju pravnu, ali i svoju društvenu dimenziju, dimenziju društvene (ne)odgovornosti.

Andreja Pavlović

Foto: laverrue via photopin cc

Ostavi komentar